Jeste vidjeli mi majku?

Jeste vidjeli mi majku? Kažu da joj ime Iris, Sjećanje mi na nju prazno, ostao je samo miris.

Dal’ ste čuli ikad nju? Dok cvili svoj plač i pati Ljudi me vuku, ona njima: „Vrati mi sina, vrati, vrati!”

Jel to ona od koje si pio? Mlijeko što si joj okusio? Obraz što joj bješe mek dok se o tvoj obrusio?

Kažu da je u me dva brata i sestra, Četiri joj ime, Na stolu krasni nož, sjajni, al’ zaklat će mi majku njime!

Jel’ ti si stajo pored nje? Presreo joj oči? Strahom ispunjene suze, vapaj boli i nemoći?

I moj se kraj sad bliži, prijatelji oko mene, Nagurani čekamo svoj red, na pločicama samo sjene!

Pomisli na nas, pred objed malo stani, Čuj krikove naše i čovjeka što nas rani!

Na meni je red, svaki korak slušam smrt, Tjeraju me vriskom, a ja sanjam mirni vrt.

Miriši mi majka, gle, gle je kako čeka! Kad iz pakla ovog odem, napit ću se mlijeka!